Kod širenja poremećaja u valnom sredstvu razlikujemo općenito dva načina: transverzalne i longitudinalne valove.

Kao demonstraciju longitudinalnih valova možemo izvesti pokus s velikom spiralnom oprugom koju položimo na ravan pod.

Gurnemo naglo početak opruge u smjeru njene osi. Opruga se na početku malo stisne pa nastalo zgušnjenje putuje duž opruge. Povučemo li naglo početak opruge prema sebi nastane razrijeđenje, koje također putuje duž opruge.

Ako početak opruge njišemo u podužnom (longitudinalnom) smjeru moguće je dobiti posebnu vrstu putujućih valova. Tada od početka opruge putuju zgušnjenja i razređenja, pri čemu je valna duljina jednaka udaljenosti između dva susjedna zgušnjenja ili dva susjedna razređenja.
Ako bi međutim longitudinalne valove pokazali udaranjem neke metalne šipke u smjeru njene osi materijal od koje je šipka građena sabio bi se u točki udarca i ovaj poremećaj širio bi se duž šipke ne uzrokujući nikakvo poprečno gibanje po njenoj površini.

Baš zato što se pri prolazu longitudinalnog vala na mijenja oblik površine valnog sredstva kao što je to slučaj kod transverzalnih valova, teško je predočiti vezu između gibanja čestica u sredstvu i valnog gibanja.

No da bi to ipak vidjeli izradit ćemo jednostavan grafički model.
Uzmemo karton proizvoljne veličine, npr, poleđina starog kalendara, i u njemu oštrim skalpelom izrežemo uski pravokutni prorez širine 2 do 3 mm, a duljine oko 12 cm. Položimo karton s prorezom na sliku koju ćete prethodno ispisati na pisaču.
Kliknite za ispis predloška sa slikama sinusoida.

Papir sa slikom sinusoida stavimo ispod proreza. Vučemo papir konstantnom brzinom pazeći da se sam karton ne pomiče. Dijelovi sinusoida koji se vide kroz prorez prividno će titrati oko svog ravnotežnog položaja i tako stvarati privid širenja longitudinalnog vala. Pokus možemo ponavljati po volji mijenjajući kut između proreza i smjera povlačenja ispisane slike sa sinusoidama.