Kod širenja poremećaja u valnom sredstvu razlikujemo općenito dva
načina: transverzalne i longitudinalne valove.
Kao demonstraciju longitudinalnih
valova možemo izvesti pokus s velikom spiralnom oprugom koju položimo na
ravan pod.
Gurnemo naglo početak opruge
u smjeru njene osi. Opruga se na početku malo stisne pa nastalo
zgušnjenje putuje duž opruge. Povučemo li naglo početak opruge
prema sebi nastane razrijeđenje, koje također putuje duž opruge.
Ako početak
opruge njišemo u podužnom (longitudinalnom) smjeru moguće je dobiti
posebnu vrstu putujućih valova. Tada od početka opruge putuju
zgušnjenja i razređenja, pri čemu je valna duljina jednaka udaljenosti
između dva susjedna zgušnjenja ili dva susjedna razređenja.
Ako bi međutim
longitudinalne valove pokazali udaranjem neke metalne šipke u smjeru njene
osi materijal od koje je šipka građena sabio bi se u točki udarca
i ovaj poremećaj širio bi se duž šipke ne uzrokujući nikakvo
poprečno gibanje po njenoj površini. 
Baš zato što se pri prolazu longitudinalnog vala na mijenja oblik površine valnog sredstva
kao što je to slučaj kod transverzalnih valova, teško je predočiti
vezu između gibanja čestica u sredstvu i valnog gibanja.
No da bi to ipak
vidjeli izradit ćemo jednostavan grafički model.
Uzmemo karton proizvoljne veličine, npr, poleđina starog kalendara,
i u njemu oštrim skalpelom izrežemo uski pravokutni prorez širine 2 do 3 mm, a duljine oko 12 cm.
Položimo karton s prorezom na sliku koju ćete prethodno ispisati
na pisaču.
Kliknite za ispis predloška sa slikama sinusoida.
Papir sa slikom sinusoida stavimo ispod proreza. Vučemo papir konstantnom brzinom pazeći da se sam karton ne pomiče. Dijelovi sinusoida koji se vide kroz prorez prividno će titrati oko svog ravnotežnog položaja i tako
stvarati privid širenja longitudinalnog vala. Pokus možemo ponavljati po
volji mijenjajući kut između proreza i smjera povlačenja
ispisane slike sa sinusoidama.
|