Predznanje - Što se sve znalo o elektromagnetizmu i indukciji?

Prije nego što je Tesla započeo svoj rad, fizika elektromagnetizma i indukcije već je bila uvelike razvijena kroz ključna otkrića europskih znanstvenika:

Orsted (1820)
Godine 1820. Orsted je objavio otkriće da se igla kompasa otklanja od magnetskog sjevera kada obližnjom žicom teče električna struja, potvrđujući tako izravnu vezu između elektriciteta i magnetizma.

Arago (1824)
Godine 1824. Arago je objavio eksperiment u kojem je proizveo reakciju mirujuće magnetske igle okretanjem bakrenog diska ispod nje. Držeći iglu kompasa na staklu iznad rotirajućeg bakrenog diska igla se zakrene za 90°, a zatim slijedi kontinuirana rotacija.

Babbage i Herschel (1825)
Godine 1825. Babbage i Herschel su objavili obrat Aragovog eksperimenta. Okretanjem magneta ispod bakrenog diska uzrokovali su da se disk brzo okreće u istom smjeru. Također su primijetili da prorezi (kada su) izrezani radijalno u bakrenom disku smanjuju njegovu sklonost rotaciji uzrokovanoj vrtnjom magneta.

Baily
Prije Bailyjevog izuma, jedini način stvaranja Arago-rotacije bakrenog diska bio je mehanička rotacija magnetskog polja (trajnog magneta) ispod njega. Baily je, umjesto da ispod diska rotira trajni magnet, koristio dva mirujuća elektromagneta, ali s uzastopnim progresivnim pomicanjem magnetizma između njihova četiri pola, stvarajući tako vrtložne struje koje svojom reakcijom daju disku zakretni moment u smjeru napredovanja magnetskog polja tih polova.

Izmjenična struja

Uvriježen je stav da je Tesla "izumio" izmjeničnu struju i stvorio naš električni svijet. Međutim, izmjenična struja je izumljena i korištena puno prije Tesle. Zapravo, prvi generator izmjenične struje izumljen je 1832. godine kada je francuski inovator po imenu Hippolyte Pixii napravio stroj koji je vrtio magnet u blizini namotaja žice.

U Pixiijevom stroju, magnet se vrti prema i od zavojnice, stvarajući izmjeničnu struju ili kraće AC. U stvari na krajevima zavojnice pored koje se vrti magnet ili petlje koja se vrti u magnetskom polju i NE MOŽE nastati drugo nego izmjenični napon odnosno struja. Zato je Pixii koristio četkice i komutator kako bi prisilio struju da uvijek bude istosmjerna (DC), u namjeri da se dobije napon sličan naponu galvanskih članaka.

Tijekom godina generatori su postajali sve složeniji, a prema knjizi o elektricitetu iz 1856. godine, nakon frustracije s nekim neispravnim četkicama, korišten je veliki generator bez četkica i otkriveno je da za električnu rasvjetu nije potrebno ispravljati struju već se može koristi izmjenična struja. M. Du Moncel već je 1856. savjetovao upotrebu stroja bez komutatora koji proizvodi izmjeničnu struju za električnu rasvjetu. Tesla je te godine (1856.) tek rođen, pa se čini malo vjerojatnim da on ima ikakve veze s tim.

Izmjenični napon se može transformirati!

Iako su dinamo strojevi istosmjerne struje smatrani boljim za žarulje sa žarnom niti, velika promjena u vezi elektriciteta dogodila se 1880-ih s izumom transformatora. Izmjenični napon može se, za razliku od istosmjernog, pomoću transformatora podizati i snižavati. Ta je činjenica omogućila prijenos električne energije na velike udaljenosti s malim gubicima.

Gubici snage (P) u vodiču:
P = I2 · R
To znači da bi kod prijenosa fiksne snage na nekom vodu, ako bi se struja prepolovila, gubitak u vodiču bio četiri puta manji. U tome je presudna uloga transformatora. On smanjuje jakost struje onoliko puta koliko puta poveća napon, dok snaga ostaje ista (P = U · I).

Danas su u upotrebi i suvremeni visokonaponski sustavi prijenosa električne energije istosmjernom strujom (HVDC) na velike udaljenosti (veće od 600 km), suprotno konvencionalnim sustavima izmjenične struje. Prijenos visokonaponskom istosmjernom strujom nije bio izvediv kada su Edison, Westinghouse i Tesla projektirali svoje elektroenergetske sustave, jer još nije bilo načina da se poluvodičkim elektroničkim sklopovima izmjenična struja pretvori u istosmjernu i natrag na potrebne napone.

Trojica mađarskih inženjera, čiji su inicijali ZBD (Zipernowsky, Bláthy, Déri), patentirali su 1885. godine ono što se danas zove ZBD transformator. Dok je Edison unapređivao svoju žarulju i sustav istosmjerne struje George Westinghouse je nakon čitanja o transformatoru zaključio da je izmjenična struja budućnost i za žarulje sa žarnom niti.

Godine 1886. Westinghouse i Stanley stvorili su "prvi praktični sustav za električno osvjetljenje pomoću izmjenične struje s transformatorima", što je zabilježeno kao prekretnica američkog elektroinženjerstva (IEEE). Od kasnih 1870-ih, izmjenična struja se i u Europi razvila u konkurenta istosmjernoj struji. Godine 1883. Francuz Gaulard i Englez Gibbs prvi su put u Londonu javnosti predstavili poboljšanu AC mrežu. Godine 1885. mađarska tvrtka Ganz izbacila je na tržište poboljšane transformatore, pa je do 1890. tvrtka Ganz uspjela postaviti gotovo sedamdeset elektrocentrala u Europi.

Polifazni sustav

Od pokusa u karlovačkoj gimnaziji do beskontaktnog rotora

Tesla u autobiografiji "My Inventions" iskazuje opčinjenost beskontaktnim okretanjem kojim ga je oduševio njegov gimnazijski profesor fizike Martin Sekulić.

Tijekom studija u Grazu (1877.), Tesla je gledao kako Prof. Pöschl okreće Grammov dinamo stroj i pretvara energiju. Došlo je do jakog iskrenja na četkicama. Pod dojmom elektrostatskog "rotora" kojeg se sjećao iz Karlovca, Tesla je predložio beskontaktni rotor za jednosmjerni elektromotor, što je Pöschl smatrao nemogućim. Ova se anegdota često mitologizira prikazujući Teslu kao odvažnog vizionara, a profesora kao neznalicu.

Okretno magnetsko polje statora

Zaokupljen idejom beskontaktnog rotora, tijekom šetnje parkom u Budimpešti, Tesla je iz Goetheova “Fausta” citirao stihove o zalazećem Suncu. U tom trenutku javila mu se analogna predodžba magnetskog polja čiji se maksimum kružno premješta po zavojnicama statora i "hrli" inducirati polje na novom pomaknutom položaju rotora.

U stvarnosti, Prof. Pöschl je bio posve u pravu braneći zakone fizike koji se odnose na istosmjernu struju. Ispravno je tvrdio da u DC sustavu ne možete imati motor bez komutatora. Tesla nikada nije uspio konstruirati elektromotor s beskontaktnim rotorom pokretan istosmjernom strujom. Ali je na kraju shvatio da, ako koristi izmjeničnu struju (AC), ona već sama po sebi "preokreće" svoj smjer. Tako je izumio dvofazni indukcijski motor, primijenivši načelo kojeg se sjećao iz gimnazije, samo je električnu silu zamijenio elektromagnetskom.

Tesla donosi nove ideje u SAD

Godine 1884. u SAD dolazi mladi Nikola Tesla (tada ima 28 godina) i s preporukom Charlesa Batchellora javlja se Edisonu. Tesla u Ameriku ne dolazi kao provincijalac. On je već tada erudit i poliglot, formirani europski intelektualac s visoko teoretskim obrazovanjem kakvo većina američkih "samoukih izumitelja" (poput Edisona) nije imala u toj mjeri. Sukob između njegove europske profinjenosti i američke komercijalne brutalnosti bio je uzrok njegovog kasnijeg neshvaćanja i usamljenosti.

Ferraris

Najveći nedostatak sustava izmjenične struje bio je to što se smatralo da nema načina da se napravi pravi izmjenični motor. Kako postići da se nešto vrti u krug, kad struja ide naprijed-natrag? Godine 1885. talijan Galileo Ferraris riješio je ovaj problem.

Neovisno o Ferrarisu, Tesla je imao sličnu ideju sa snažnijim i upotrebljivim motorom. Znao je da superpozicija nekoliko fazno pomaknutih struja stvara rotirajuće polje. Konačno, 1887. prijavio je svoje patente za cjelovit izmjenični sustav: generator - transformator - dalekovod - transformator - elektromotor.

Mihail Dolivo-Dobrovolski usavršava Teslin motor

Za usavršavanje trofaznog motora zaslužan je Mihail Dolivo-Dobrovolski.

Dobrovolski je izumio spajanje zavojnica statora u "trokut" i "zvijezda" spojeve, čime je prepolovio broj žica za distribuciju sa Teslinih 6 na 3, postigavši ogromnu uštedu na bakru. Također je uveo proreze u rotoru kako bi se smanjile štetne vrtložne struje (kavezni rotor, "squirrel-cage"). Prijenos s tri faze bez nultog vodiča ostvarivao se kada je opterećenje faza bilo u ravnoteži.

Rat struja

Uvriježen je stav da je "Rat struja" bio osobni sukob između Edisona i Tesle. Međutim, sukobila su se dvojica magnata: Thomas Edison i George Westinghouse. Tesla je tu bio važan, ali sporedni igrač čije ideje Westinghouse suprotstavlja Edisonu. Protiv Edisona se u svemu borio Westinghouse, od javne percepcije do infrastrukturnih ugovora.

Edisonova tvrtka "Edison General Electric" (u kojoj je većinski dioničar bio J. P. Morgan) koristila je istosmjernu struju (DC). Edison je počeo objavljivati pamflete o opasnostima izmjenične struje. U svom čuvenom manifestu, Westinghousea spominje 24 puta, a Teslu ni jedanput. Edison je angažirao Harolda Browna da javno ubija pse i stare konje izmjeničnom strujom kako bi prestrašio javnost, te se zalagao za njezino korištenje u prvoj električnoj stolici (tzv. "Westinghousing").

Svjetski sajam u Chicagu (1893)

Kada je Westinghouse 1888. kupio Tesline patente, izmjenična struja je postala moćnija i jeftinija. Westinghouse je dobio ugovor za osvjetljavanje Svjetskog sajma u Chicagu ponudivši dvostruko nižu cijenu od General Electrica. Velik dio uštede odnosio se na manju količinu bakra zahvaljujući Teslinom polifaznom sustavu.

Teslino Kolumbovo jaje

Tesla je na izložbi u Chicagu 1893. predstavio uređaj za vrtnju bakrenog jajeta tjeranog okretnim magnetskim poljem. Jaje se pri brzoj vrtnji uspravilo na vrh, što je asociralo na legendu o Kolumbovom jajetu. Ipak, uspravljanje jajeta nije bilo uzrokovano elektromagnetizmom već isključivo mehaničkim žiroskopskim silama i trenjem o podlogu.

Hidrocentrala na slapovima Niagare

Projekt temeljen na Teslinom sustavu izmjenične struje pobijedio je na natječaju za razvoj postrojenja na slapovima Niagare 1893. godine. Komisija pod vodstvom britanskog fizičara Lorda Kelvina odabrala je Westinghouse Electric Company. Godine 1896. puštena je u rad prva velika američka hidroelektrana na slapovima Niagare. Prvi prijenos električne energije visokonaponskom trofaznom strujom po Teslinom polifaznom sustavu zapravo je izveden u Njemačkoj 1891. godine (Lauffen - Frankfurt, 176 km), što je i potaknulo američke planere na projektiranje Niagare.

Teslina turbina s diskovima

Desetak godina kasnije Tesla je izumio turbinu s diskovima bez lopatica. Ta turbina najbolje radi s fluidima velike brzine i niske viskoznosti (parom ili zrakom), ali pati od velikog pada učinkovitosti kada je opterećenje uspori pa se poremeti laminarni tok. Nikada nije uspješno zamijenila tradicionalne parne turbine.

Teslin nepovratni ventil

Originalno rješenje nepovratnog ventila bez pokretnih dijelova (valvular conduit). Njegova učinkovitost izrazito ovisi o brzini protoka (turbulentnom strujanju), dok kod sporog laminarnog strujanja ne uspijeva učinkovito zaustaviti povratni tok. Ipak, u 21. stoljeću, ovaj patent je pronašao primjenu u mikrofluidici i rashladnim sustavima mlaznih motora gdje se tradicionalni ventili s pokretnim dijelovima tope.

Antagonizam s Edisonom

Uvriježen je stav da je Edison progonio Teslu i prevario ga za 50.000 dolara. Međutim, Tesla to u svojim spisima nigdje ne pripisuje Edisonu. Prema autobiografiji, obećanje o isplati dao mu je jedan lokalni upravitelj u njujorškoj podružnici tvrtke Edison. Kad je Tesla završio mukotrpan posao, upravitelj mu je rekao da je to bila "neslana šala". Povrijeđeni Tesla dao je otkaz, ali u autobiografiji zapravo piše hvalospjeve o samom Edisonu, nazivajući ga "prekrasnim čovjekom koji je bez znanstvene obuke postigao toliko toga".

Rana trauma s neispunjenim obećanjem utjecala je na Tesline kasnije poslovne odluke. Kad je Westinghouse zapao u financijsku krizu (1892-1896), Tesla je velikodušno pokidao ugovor o tantijemama (1 dolar po konjskoj snazi) kako bi spasio tvrtku koja mu je pomogla u oskudici i osigurao opstanak svog sustava. To je bio njegov izraz odbijanja poslovanja u "Edisonovom stilu".

Stroj za potrese

Proširilo se mišljenje da je Tesla stvorio stroj za namjerno izazivanje potresa. U suštini, radilo se o linearnom parnom oscilatoru koji je gibanjem šipke sa zavojnicama u magnetskom polju inducirao napon. Zbog mehaničke rezonancije, pokus je uzrokovao snažno podrhtavanje zgrade laboratorija u New Yorku. Tesla je morao prekinuti pokus uništivši oscilator udarcima malja. Priča o zamalo srušenoj zgradi potječe iz njegovih kasnijih novinskih intervjua; ne postoje vatrogasni ili policijski izvještaji koji bi potvrdili bilo kakvu katastrofu.

Besplatna energija za sve

Mit o tome da je Tesla želio dati besplatnu električnu energiju čovječanstvu i da su ga u tome zaustavile korporacije ne odgovara povijesnim činjenicama. Tesla je pod "slobodnom energijom" (free energy) mislio na neiskorištene prirodne izvore, a ne na besplatnu distribuciju. Investitori poput J. P. Morgana očekivali su povrat ulaganja, a Wardenclyffe se gradio s termoelektranom na ugljen, što dokazuje da je Tesla bio svjestan potrebe za plaćenim unosom energije.

Teslin transformator

Godine 1891. Tesla je izumio rezonantni transformatorski krug bez željezne jezgre (Teslin transformator). Koristio je živin mlazni prekidač za postizanje brzih prekida struje i formiranje LC kruga s kondenzatorom i iskrištem. Iako je Elihu Thomson tvrdio da je preteča bila zavojnica Henryja Rowlanda, Teslin je uređaj bio optimiziran kroz princip rezonancije. Unatoč spektakularnom sijevanju munja, u elektroenergetici se svako iskrenje nastoji izbjeći, pa zavojnica tamo nema nikakvo značenje.

Colorado Springs

Godine 1899. Tesla u Colorado Springsu gradi pokusnu stanicu sa snažnim odašiljačem "Magnifying Transmitter". Njegov san o globalnom bežičnom prijenosu energije bio je sputan fizičkim ograničenjima:

- Frekvencija: Stanica je radila na 20-50 kHz, dok je za stojni val oko Zemlje
(Schumannova rezonancija, otkrivena 1952.) potrebna frekvencija od 7.5 Hz.
- Vodljivost: Zemlja nije savršen vodič. Na 20 kHz struje prodiru samo do 10 metara dubine, pa bi se energija zbog otpora tla pretvorila u toplinu umjesto da se širi globalno.

Zemlja kao vodič umjesto žica

Tesla je bio uvjeren da se Zemlja može pobuditi u rezonantno vibriranje. Svoju zamisao slikovito je opisao novinaru Juliusu Chambersu 1897. uspoređujući Zemlju sa šupljom gumenom loptom napunjenom vodom. Motiv je bio ekonomski (ušteda na bakru za dalekovode), a ne bežični prijenos bez plaćanja.

Marconi i radio

Godine 1901. Guglielmo Marconi objavljuje da je poslao radio signal preko Atlantika. Marconijev patent zapravo se bazirao na Teslinim idejama, te je u patentnom uredu u početku odbijan kao plagijat. Ipak, 1904. godine Marconi je (uz Edisonovu podršku) uspio dobiti patentna prava u SAD-u. Dok je Tesla mentalno vizualizirao cijele sustave bez eksperimentiranja, Marconi je uporno testirao i postigao "dovoljno dobro i jeftino" komercijalno rješenje.

Daljinsko bežično upravljanje

Godine 1898. Tesla je u Madison Square Gardenu javno demonstrirao bežično upravljani brod ("teleautomat"). Koristio je Hertzove valove i koherer Édouarda Branlyja. Bio je to vizionarski poduhvat, rana preteča moderne robotike i dronova.

Projekt Wardenclyffe

Godine 1901. J. P. Morgan ulaže 150.000 dolara u Teslin toranj na Long Islandu. Nakon Marconijevog transatlantskog uspjeha i Teslinog jednostranog proširenja projekta na bežični prijenos energije (što je zahtijevalo golem dodatni kapital), Morgan povlači financiranje. Bez sredstava, projekt je napušten 1906. i potpuno srušen 1917. godine.

Radijantna energija

Teslin patent 685.957 ("Aparat za korištenje energije zračenja") iz 1901. često se preuveličava kao generator "besplatne energije". Uređaj je koristio podignutu metalnu ploču i uzemljenje kako bi punio kondenzator. Ipak, fizikalno ograničenje (Coulombova sila i stvaranje "elektronskog oblaka" neposredno uz ploču) uzrokuje da neto struja punjenja gotovo trenutno padne na nulu jer se elektroni vraćaju na ploču.

Genij fizike?

Iako je bio genij elektrotehnike s nevjerojatnom intuicijom, Teslin odnos s modernom fizikom 20. stoljeća bio je upitan:

  • Nije vjerovao u postojanje elektrona i polemizirao je s J. J. Thomsonom.
  • Odbacivao je Einsteinovu teoriju relativnosti nazivajući zakrivljenost prostora apsurdom.
  • Inzistirao je na postojanju "etera" i odbijao rezultate Michelson-Morleyevog eksperimenta.

Njegov članak "The Problem of Increasing Human Energy" (1900.) u popularnom časopisu The Century Magazine tretirao je humanu reprodukciju i moral kroz jednadžbu ½mv² = ½mv × v. Legendarna slika na kojoj Tesla opušteno sjedi pod udarima munja s knjigom u ruci zapravo je bila preteča fotomontaže koju je izradio Dickenson Alley dvostrukom ekspozicijom.

Tunguska eksplozija

Teorije zavjere sugeriraju da je Tesla 1908. svojim tornjem Wardenclyffe uzrokovao veliku Tungusku eksploziju u Sibiru. Ova je teorija znanstveno i povijesno potpuno neodrživa: gradnja tornja zaustavljena je još 1906. godine, a 1908. postrojenje je bilo napušteno i djelomično rastavljeno.

O patentima

U to vrijeme u Americi se mogao prijaviti patent za samu ideju, bez dostave funkcionalnog prototipa (na nacrtu patenta 685.957 stoji napomena "No Model"). Danas se patentom može zaštititi isključivo konkretno i dokazano tehničko ostvarenje u vidu funkcionalnog proizvoda.

Zaključak i Epilog

Iako su on i Edison 1915. bili predloženi za Nobelovu nagradu, ona im nikada nije dodijeljena jer su se obojica ograđivala od zajedničkog primanja. Godine 1917. dodijeljena mu je Edisonova medalja (visoko priznanje AIEE) za neosporne doprinose razvoju polifaznog sustava. Godine 1960. u Parizu, na zalaganje Francea Avčina, izglasana je odluka da se SI jedinica magnetske indukcije nazove tesla (T).

U novije vrijeme, profesor Igor Rudan analizira Teslu kao forenzički dosje, opisujući ga kao neurodivergentnu osobu s ADHD-om, Aspergerovim i Savant sindromom, OCD-om te sinestezijom, što mu je davalo golemu prednost pri mentalnoj 3D vizualizaciji strojeva, ali i stvaralo velike probleme u poslovnoj organizaciji.

Nasuprot tome, apologet Velimir Abramović stvara mit o "Teslijanstvu" i tajnim fizikalnim oružjima, što ponajviše služi provincijskoj potrebi za kolektivnim nacionalnim samouzdizanjem kroz lik mitskog genija. Lik pravog Tesle, principijelnog vizionara koji je povremeno griješio u teorijskoj fizici ali je stvorio temelje našeg električnog svijeta, neusporedivo je uvjerljiviji i bogatiji od bilo kojeg mita.

  Teslina nestrpljivost s mladima  

Teslini stihovi upućeni studentu

Poetry does not pay
Better try to make hay
Mind this Sophomore
and bother me no more!
Poezija se ne isplati
Bolje praznu slamu mlati
Znaj to mladi brucoše
i ne dosađuj mi više!

 

  Igor Rudan*, rekonstruira um Nikole Tesle  

* Igor Rudan je Hrvatsko-britanski znanstvenik, profesor međunarodnog zdravlja i molekularne medicine na Sveučilištu u Edinburghu, te gostujući profesor na Oxfordu. Suvoditelj je WHO-ova kolaboracijskog centra za populacijska istraživanja, autor više od 700 znanstvenih radova i preko 200.000 citata u literaturi.
Sada je napisao knjigu “Tako je govorio Tesla” – najsistematičniji pokušaj da se rekonstruira um Nikole Tesle iz njegovih vlastitih zapisa, ali kroz filter današnje znanosti, medicine i psihologije. Ne kao hagiografija, nego kao forenzički dosje: što je stvarno mislio, kako je funkcionirao, gdje je briljirao – i gdje je rušio vlastiti životni projekt.
Rudan ovdje secira teme poput: zašto briljantna ideja ne spašava lošu procjenu ljudi; kako neurodivergentnost može biti supermoć – i saboter; gdje prestaje romantika “genija” i počinje cijena nepoznavanja igre moći; kako nastaje mit kad se društvo ne zna nositi s kompleksnim pojedincem.

Razgovor povodom Rudanove knjige "Tako je govorio Tesla" - video      [Tanskript razgovora]

Vrijedan element knjige jest propagiranje neurodivergentnosti. Znači, medicina je doslovce do prije 2-3 desetljeća vrlo malo znala i bavila se; vidjelo se da su neki ljudi, reklo bi se autistični ili imaju ADHD ili ne znam, imaju opsesivno kompulzivni poremećaj. I to se dosad smatralo, kao, a ha to je bolest, to on ima ili nema ili je autist ili nije, ili ima opsesivno kompulzivni ili nema ili ima ADHD ili nema.

Međutim, sve više se onda vidjelo vremenom da se tu ne radi o nekakvim poremećajima. Tu se radi doslovce o reorganizaciji mozga na nekakav drugi način. I ono što je Tesla u tim svojim zapisima ostavio i što mi je zapravo bilo najzanimljivije, zbog čega sam počeo pisati knjigu. On je ostavio toliko nevjerojatno detaljan opis jednog neurodivergentnog čovjeka koji je gotovo sigurno imao i ADHD i jedan tip autizma, to je Aspergerov sindrom. I drugi tip autizma. To je Savant sindrom i OCD (opsesivno kompulzivni poremećaj) i retinalnu migrenu i poremećaj spavanja tzv. Übermanov ciklus spavanja i anksioznosti. Sve to skupa dovodi do sklonosti takozvanim burnout-ima. Dakle je bio jedan izrazito anksiozan, hiperaktivan neuro motorno hiper angažiran čovjek.

I mi danas, sad, sve više i više znamo da postoje velika preklapanja između svih tih stanja. Ali da sva ta stanja nisu nikakva "da ili ne" stanja, nego da je svako od nas u nekom dijelu to. I da je samo pitanje u raspodjeli gena koje je dobio, koliko će od tih dvadesetak simptoma koji se mogu povezivati češće sa svim tim stanjima? Koliko će on imati 1, 2, 3, 5 ili 20 u kojem stupnju izraženosti? I kako će se oni međusobno preklapati. Tako da ima ljudi koji imaju ADHD simptome, ali nemaju uopće nikakve natruhe autizma ili autizma na blagom spektru, ali nemaju nikakve natruhe ovih drugih. Međutim, ljudi, 21 posto, izgleda ima ADHD i autizam pa ih zovu AUDHD. I vjerujem da je Tesla bio tu baš u nekakvom sjecištu svega toga. S jedne strane to mu je omogućavalo nekoliko neobičnih stvari.

I sad još tu ide na sve to skupa jedan nivo koji treba razumjeti, a to je da ljudi sa Aspergerovim sindromom posebno, znači, imaju mogućnost nečega što je Tesla sam opisivao. Sinestezija je problem koji kada neko senzorno, neki osjet postane izvana podražen, na neki način, da se onda nevoljno, automatski podražuje neki drugi osjetilni kognitivni put. Znači, ono što se njemu događalo je kad je čuo neku riječ, njemu je mozak projicirao taj objekt na mrežnicu oka i on ga je vidio pred sobom i nije znao je li stvaran ili nije. Mogao je rukom proći kroz njega, ali zbog njega nije mogao vidjeti što je iza njega.

Znači, to je bio simptom koji ga je strašno plašio i tu počinje njegovo izumiteljstvo. Znači on da bi se zaštitio od tih sinestetičkih nevoljnih projekcija u oku, tih slika. On je počeo koristiti drugo svojstvo koje je mislio da je normalno, a također nije normalno, a tipično je za Savant sindrom, a to je da je on mogao u glavi stvarati bilo kakve oblike u 3 dimenzije i onda ih mentalno manipulirati oko sve 3 osi i vrtiti. I onda je on počeo stvarati slike u svojoj glavi koje je onda zamjenjivao. Slike koje bi mu se prikazivale na nevoljno sa tim slikama koje on stvarao u glavi. I time je na najnevjerojatniji način razvio od najmanjih nogu od četvrte, pete godine, pa do sedamnaeste, mogućnost da u glavi vizualizira doslovce bilo kakav objekt, koji je onda mogao gledati sa svih strana, čak ga pustiti da se vrti, da radi i gleda da li negdje iskri i takve rekli bi do te mjere je to usavršio da mu je to dalo neopisivu prednost pred svim drugim izumiteljima tog vremena. Drugi su morali eksperimentirati. ... Nije eksperimentirao, da je dodavao stvar po stvar. ... Znači, to je bila jedna komponenta njegove prednosti pred drugim izumiteljima, koju je dobio od autističkog dijela svoje neurodivergentnosti, a od ovog ADHD dijela svoje neurodivergentnosti, znači, radi se o poremećaju pažnje i hiperaktivnosti. Od tog dijela je dobio drugi set prednosti. To su divergentno razmišljanje, znači, mogućnost da se neki novi problem ili izazov sagledaju iz potpuno nevjerojatnog broja, dvadesetak različitih perspektiva koje normalnom čovjeku ne bi nikad pale na pamet. ... Znači to divergentno razmišljanje omogućuje "out of the box" ideje koje ljudima jednostavno ne bi pale na pamet. Uz to je onda povezana i takozvana difuzna pažnja. Gdje ako bi sad trebalo proces od 10 koraka proći da se dođe od ideje do realizacije ljudi uglavnom idu od koraka do koraka, pa se zaustave na svakom, pa gledaju kako doć do idućega. On je mogao sagledati svih 10 koraka odjednom i raditi na osmom, a istovremeno još dorađivati drugi pa se prebaciti na treći pa na prvi pa na peti. Znači to je difuzna pažnja u kombinaciji sa "out of the box" razmišljanjem. I treća stvar kod ADHD-a je tzv. difuzno asocijativno pamćenje. E to je neobična stvar. Jer imao je strašno jako dobru memoriju, pamtio je doslovce sve kao slon i onda je mogao povezivati stvari koje bi vidio sa 4 godine sa stvarima koje je vidio sa 14, sa 28. koje nisu međusobno imale nikakve veze, ali je postojala neka analogija koju bi onda uspijevao uhvatiti iz te svoje memorije koja mu je onda pomogla da riješe neki problem sa 3 dijela informacije, koja je stekao tokom života koje nitko normalan ne bi nikad mogao povezati da oni imaju neke veze. A ta 3 zajedno su njemu dala odgovor na pitanje, ta povezana na pitanja koja treba riješiti. Znači kombinacija njegovih autističnog spektra, poremećaja, blagoga i kombinacije njegovog ADHD, a koji je očito bio neliječen su mu dali neviđene prednosti kao izumitelju. .... Ali s druge strane mu je to činilo ogromne probleme u tome da se organizira. Da normalno spava, da normalno jede, da je u stanju ispuniti obrazac neki, da je da je u stanju pregovarat sa ljudima o svojim izumima, namaknuti novca, osnovati kompaniju, voditi papire itd. Tako da je on tragičar u tom dijelu da je on mogao da je imao tim uz sebe, da mu to sve radi. Mogao je biti najbogatiji čovjek onoga vremena.

Paralelno uz izumiteljstvo, supostoje da cijelo vrijeme razmišlja, dok izumljuje, kako će on to ljudima prezentirati na najspektakularniji mogući način. I nije bilo većeg čarobnjaka u tih dvadesetak godina njegovih prvih u Americi o kojem se više pričalo. On je mogao živjeti samo od toga da ide okolo po Americi, puni najveće dvorane, stadione sa svojim potpuno suludo nevjerojatnim prezentacijama. Koji su ljudi, znali su pobjeć pola dvorane vani jer su se prestrašili. Jer je to izgledalo potpuno natprirodno, kao da je neki svemirac sletio kad je on propuštao struju kroz sebe, radio te lukove, bežičnu rasvjetu, mahao itd. To su bile potpuno nevjerojatne stvari tim ljudima koji nisu nikako si mogli racionalno objasniti. On je toliko izvještio se u tome, ali zanimljivo je sad tu jedan treći element njegove ličnosti. On je jako držao do toga kako on izgleda, kako se oblači, gdje jede, kako se drži, gdje živi. On je bio jako…, nije on sebe ni mrzio, niti je o sebi imao nisko mišljenje. Međutim on je o sebi imao prilično visoko mišljenje. I vjerojatno svi smo mi djelomično je li na spektru različitih psiholoških ovih spektara. Tako da nitko nije imun ni na to da malo slave osjeti. Niko nije imun na to da malo, a pogotovo kod njega kojem je dopamin trebao, je li. Moguće je da je njemu ta slava počela na neki način činiti….
Ali nažalost upropastila ga je ta potreba da se da bude slavan, da najavljuje svoja otkrića da priča neprekidno. Da komentira druge. To ga je upropastilo, i tu je on iz izgubio nevjerojatno poziciju koju je stekao, čak možda djelomično i srećom, jer nije sve on svoju slavu stekao baš proporcionalno onom što je napravio. Puno je tu bilo sreće da je ta slava na kraju zahvaljujući Westinghouseu i vraćanju duga nekakvoga. Bila je još i puno veća nego što je ona mogla objektivno biti. Međutim, sa te razine on se više nije znao zaustaviti. Stalno je tražio da na neki način se vrati na tu razinu, smetalo ga je…., do te mjere da ga je počelo strašno smetati uspjeh drugih i onda ono što je Thompson njemu radio kad je on bio mlad i nepoznat, on je počeo raditi Marconiju. On je počeo radit Einsteinu. On je počeo raditi svakom znanstveniku koji se pojavio u orbiti kao prepoznat po nečem velikom. Tesla se odmah javljao kao neko 'ko je potkopavao to sve i rekao da je on to sve već napravio i da on to zna bolje i da on ima neku drugačiju teoriju koja će pokazati da ova njihova ne vrijedi. Dakle nije mogao, ne samo da nije mogao podnijeti da on više nije u centru pažnje, nego nije mogao podnijeti da su drugi počeli biti u centru pažnje. I to je ono gdje on izgubio podršku užasno puno ljudi koji su ga idealizirali, obožavali.
Znači, šteta…, i to to ga je zapravo više koštalo, nego nije on imao nekih neuspjeha u svom izumiteljskom radu. On je nažalost…, ljudi su se okrenuli protiv njega zbog njegove medijske izloženosti. Ni zbog čega drugog. I jako lošeg upravljanja s tom izloženošću. Sve je on znao dok je išlo. Nije nažalost isporučio, znao je uvijek napraviti jako veliki interes. Ali onda kad dva, tri puta nije isporučio. Nažalost, pažnja javnosti je uvijek usmjeren na nešto novo. Uvijek se traži neko novi, a i uvijek se samo veličaju pobjednici. Tesla, prva predstava je biti novi, a onda još uz to počeo je najavljivat stvari koje nije…, u kojima nije isporučivao. Nije više bio pobjednik, pojavili su se drugi pobjednici. Ford sa autom, Marconi sa radiom, Bell s telefonom, Einstein s nuklearnom energijom. I odjednom su oni bili interesantni ljudima, a on se nije više znao kako vratiti, pa onda pokušava šokirati sa tim kontra njima i samo je zapravo jadan klizio u sve veću izolaciju. I onda je jedno 10, 15 godina pao u potpuni zaborav i to je jedno jako tužno razdoblje.

 

  Velimir Abramović*, apologet Teslijanstva  

* Velimir Abramović (Beograd, 1952.) srpski je filozof, univerzitetski profesor i istraživač lika i djela Nikole Tesle. Doktorirao je 1985. na temu "Problem kontinuiteta u prirodnoj filozofiji Lajbnica i Boškovića" na Univerzitetu u Skoplju. Najpoznatiji je po proučavanju sistema svjetske uprave i lika i djela Nikole Tesle. Bio je od 1988. godine pridruženi profesor na Fakultetu dramskih umjetnosti Sveučilišta u Beogradu, gdje je predavao filozofiju umjetnosti, estetiku i filmsku teoriju, te u Centru za multidisciplinarne studije, gdje je predavao poslijediplomski kolegij: "Prostor i vrijeme u filozofiji i prirodnim znanostima". Osnivač je Tesla društva (1992.) i glavni urednik znanstvenog časopisa "Tesliana" (1993.). Glavni interesi su mu usmjereni na ontologiju vremena, prirodu kreativnog procesa i analizu sustava. Član je 'Američkog filozofskog udruženja' te osnivač i direktor CAT-a (nevladine organizacije za istraživanje vremena i svijesti).

Verbalne instalacije Velimira Abramovića: performans u logoreji

U razrijeđenom svijetu konceptualne umjetnosti prezime Abramović sinonim je za radikalni, visceralni performans. Marina Abramović svojim tijelom i tišinom definirala je granice prisutnosti i izdržljivosti. No, postoji još jedan Abramović, manje poznat na globalnom „art“ tržištu, ali ne manje značajan u svojoj odabranoj sferi: njezin brat Velimir. Ako je Marina visoka svećenica vizualnog i somatskog, onda je Velimir veliki maestro verbalnog i epistemskog. On je konceptualni umjetnik čiji medij nije boja ili tijelo, već sam jezik, a njegovi performansi su ono što bi se moglo nazvati verbalnim instalacijama.

Slušati Velimira Abramovića znači biti uronjen u bujicu erudicije. On je sveznajuća, logoreična prisutnost, koja spontano gradi konfiguracije činjenica, filozofskih referenci, tvrdnji stručnjaka. Obavezna argumentacija mu je i komunikacija s "astralnim zakonima" iz Akaše, kao univerzalnom svijesti. Slušatelje zavarava prividna logika, suverena i uvjerljiva nit koja ih vodi kroz labirint "znanstvene" ekspertize. Ipak, nakon pomnijeg pregleda, ovi labirinti nemaju ni središte ni izlaz. Njegovi su diskursi namjerno konstruirani bez konačnog zaključka ili unutarnje veze. Abramovićevo umijeće nije u vođenju do zaključka, već u dezorijentirajućem, uzbudljivom putovanju kroz divergentni tok njegovih misli. Cilj mu je u slušatelju proizvesti kaskadu asocijacija, stanje intelektualne vrtoglavice slično iskustvu hodanja kroz jednu od imerzivnih fizičkih instalacija njegove sestre.

Ali što je motor tih verbalnih eskapada? To nije, kao što bi se moglo pretpostaviti, iskreni izraz dubokog uvjerenja. Kada Abramović preuzima plašt katastrofičara, proglašavajući svijet slijepom ulicom, ne smijemo to zamijeniti s Weltschmerzom – tom dubokom, romantičnom "svjetskom boli". Ne, to je samo jezična afektacija, nijansa retoričke boje. On nije ni pesimist ni "optimist s iskustvom". On je nešto sasvim drugo: izvođač, performer u strogom, filozofskom smislu te riječi, koji svoje instalacije gradi na verbalizaciji navodne duhovnosti i krize kojoj rješenje vidi u nužnom spajanju znanosti i duhovnosti.

Njegova metoda nalazi svoju teorijsku podlogu u filozofiji J.L. Austina, koji je ustanovio "performativni iskaz" – jezik koji ne opisuje stvarnost, već djeluje prema njoj. Ilokucijska radnja koja se vrši samim izricanjem prikladne sintagme nije opis; to je sredstvo same akcije. Slično tome, Abramovićeve rečenice, koje se često maskiraju kao opisi svijeta, zapravo su performativni činovi. Njihova prava funkcija nije informirati, već provocirati. On raspolaže bombastičnim, neupitnim znanjem iz svih područja – znanosti, politike, povijesti – poput kipara koji rukuje dlijetom, ne da bi otkrio istinu skrivenu u mramoru, već kako bi izazvao reakciju gomile okupljene da ga sluša. Nigdje se ova tehnika ne prikazuje briljantnije nego u njegovom veličanju Nikole Tesle. Abramović će navesti ezoterične detalje iz Tesline globalne i lokalne biografije, stvarajući o sebi dojam dubokog poznavatelja fizike iako je tek profesor estetike. Ipak, ovom fasadom od bizarnih podataka, on pokriva izrazito amaterski, samouko popabirčene teze o apsolutu vremena i prostora, eteru i materiji, lupetajući neukoj publici o Einsteinu kao šarlatanu. U svojoj iskrivljenoj "znanosti" poput papige slijepo oponaša Teslu koji je za teoriju relativnosti izjavio da je pseudoznanost i da eter mora postojati.
Performans se uistinu rasplamsa kada počne isticati "tajne" ili "neistražene" dokumente iz Tesline ostavštine. Govori o arhivima koji skrivaju moćne, nerealizirane Tesline projekte, za koje on zna, a inače ih čita kao otvorenu knjigu. I, u majstorskom potezu narativne alkemije, on nužno dodaje da su ti projekti odbačeni od strane etablirane znanosti, samo da bi ih tajne agenture revno proučavale za svoje vojne potrebe.

Ovo je triptih njegove metode: glazura stručnosti, privlačnost tajne i nepriznavanje od struke kao potvrda. To je zatvoreni, samoodrživi sustav. Svaki skepticizam on preventivno etiketira kao sljepoću korumpiranog establišmenta. Ovaj narativ neprimjetno se uklapa u veći zavjerenički svjetonazor – prema njegovom pripovijedanju, svijetom vlada ruska znanstvena nomenklatura, a druge nacije su samo pijuni u igri znanstveno-vojne ezoterije. Ne postoji Teslin patent koji on ne može spektakularno integrirati u svoj veliki mit o "Teslijanstvu" nudeći ga kao novi poredak. Teslijanstvo je njegov novi komunizam, novo srpsko-indijsko duhovno uređenje suživota, napretka, mira i sveopćeg blagostanja u svijetu. Kad bi barem Institut u osnivanju za kojim Abramović vapi mogao riješiti "katastrofu" u koju srlja svijet bio bi to Sveti Gral opstanka.

Najfascinantniji aspekt ovog performansa je, međutim, Abramovićeva umišljenost. Diveći se samome sebi on je ujedno i dirigent ove kakofonije i njezin najočaraniji član publike. Nakon što, kao pozu, izbrblja "ad hoc" smišljenu besmislicu, često se smije sam sebi. Divi se poplavi vlastitih verbalnih konstrukcija i s osjećajem čuđenja promatra kompulzivnu navalu svojih mentalnih izlučevina koje ne može u potpunosti kontrolirati niti zaustaviti.

Na kraju, Abramović stoji kao jedinstvena figura u srpskoj kulturi. On je arhitekt labirinta sačinjenog od verbalnih eskapada, konceptualni umjetnik koji čin verbalizacije misli izvodi kao javni spektakl uglavnom na podcastima. Njegova logoreja snažan je podsjetnik da jezik nije samo alat za komunikaciju, već medij za manipulaciju i performans. Svoj bogati leksik i erudiciju koristi kako bi izgradio paralelnu, zbunjujuću i u konačnici šuplju palaču riječi, osmišljenu da se u njoj izgubimo, ako smo makar samo na trenutak nesmotreni.

 

Tesla: Između mita i fizike

Brzi test objektivnosti: Kliknite na tipku ✅ ako mislite da je tvrdnja ISTINITA ili na ❌ ako smatrate da je MIT.

1. Nikola Tesla je izumio izmjeničnu struju (AC).

2. Turbina bez lopatica je bila spreman i visokoučinkovit proizvod.

3. Uz toranj Wardenclyffe nalazila se zgrada s dimnjakom za izgaranje ugljena.

4. Wardenclyffe je zaustavljen jer su bankari htjeli spriječiti "besplatnu energiju".

5. Toranj Wardenclyffe bio je futuristički objekt koji je energiju crpio iz etera.

6. Tesla je jedini koji je uspio uspraviti jaje koristeći magnetsko polje (Kolumbovo jaje).

7. Tesla je kao student u Grazu ponizio prof. Pöschla dokazavši da su četkice na motoru nepotrebne.

8. Tesla je malim mehaničkim oscilatorom zamalo srušio zgradu u New Yorku (stroj za potrese).

9. Tesla je svojim tornjem uzrokovao silnu eksploziju u Sibiru 1908. godine.

10. Tesla je prihvatio Einsteinovu teoriju relativnosti kao temelj moderne fizike.

11. Tesla živio kao običan obiteljski čovjek.