Vodoravni hitac

Vodoravni hitac. Posve je neintuitivno da je gravitacija jedina sila koja djeluje na bačeno tijelo. Naša prva zamisao gibanja navodi nas na pogrešan zaključak "ako se tijelo kreće prema gore, onda mora postojati neka sila koja ga vuče prema gore, mora postojati i sila u tom smjeru". Naše je uvjerenje da bez sile nema kretanja; tj. ako postoji gibanje onda mora postojati sila koja to gibanje održava. Newton je riješio uobičajenu aristotelovsku zabludu (miskoncepciju) da bez djelovanja sile tijelo miruje, a giba se samo pod djelovanjem sile. Ova ideja jednostavno nije točna! Za održavanje tijela u pokretu nije potrebna sila. Sila je potrebna sȁmo za promjenu brzine (i po iznosu i po smjeru).
Da dodatno razjasnimo ovo djelovanje sile i ubrzanja prema dolje na bačeno tijelo, izvedimo vodoravni hitac. Sila gravitacije tijelu mijenja brzinu u okomitom smjeru i ono gubi na visini jednako kao i tijelo pušteno u slobodni pad. Ako primjerice gurnemo vodoravno kuglicu i istodobno drugu kuglicu pustimo da slobodno pada, obje će kuglice u isti čas pasti na tlo, sȁmo što će kuglica gurnuta vodoravno dotaknuti tlo daleko od mjesta izbačaja.