Kišobran, ljuljačka i rezonancija

Rezonancija
Djeca nekako intuitivno nauče uživati u njihanju bez posebnih objašnjenja fizike kojom opisujemo takvo gibanje. Ipak u učionici možemo ljuljačku uzeti za primjer rezonancije. Obično se ona uzima za primjer prisilnog titranja nekim vanjskim djelovanjem periodične sile. No djeca to postižu sama. U početku je malo nespretno, gravitacija vuče prema dolje, noge se vrpolje u zraku, gornji dio tijela se ljulja naprijed-natrag. Ali onda odjednom stvari krenu, sa svakim naprijed i nazad ide sve više i lakše. Kosa počinje vijoriti, stopala lete uvis i onda je to, onaj kratki trenutak bestežinskog stanja. Ljuljačka se nakratko zaustavi na najvišoj točki, trnci u trbuhu, hormoni sreće preplave cijelo tijelo... i klik, savršena zabava je tu.