"Streaming" & "Setting"

Uspjeh nastavnika ovisi i o učenicima

Uspjeh nastavnika ne ovisi samo njihovom znanju, zalaganju i vještini prenošenja znanja nego i o učenicima kojima predaju. Tome su u engleskim školama pokušali doskočiti uvođenjem probira učenika.

Uvedena su dva pristupa poznata kao "birani razredi" i "birani predmeti". U literaturi su poznati pod engleskim terminima "streaming" i "setting". Svrstavaju učenike na temelju njihovih sposobnosti i u novije vrijeme "darovitosti", ali funkcioniraju na različite načine i imaju različite obrazovne filozofije. Oba pristupa imaju za cilj prilagoditi nastavu potrebama učenika i objektivnije ocjenjivati uspješnost nastavnika.

"Birani razredi" (Streaming) grupiraju učenike na temelju ukupne sposobnosti u svim predmetima. Nakon što budu smješteni u određeni "razred" (visoke, srednje ili niske sposobnosti), oni ostaju s istom skupinom vršnjaka za većinu ili sve predmete. Učenik smješten u razred s visokim uspjehom obično će učiti sve predmete na naprednijoj razini, dok učenici u razredu slabije zahtjevnosti mogu učiti iste predmete na nižoj razini. Time se nastavnicima pruža mogućnost održavanja nastave na odgovarajućoj razini za odabranu grupu učenika. Učenici s visokim sposobnostima mogu napredovati dalje, a da ih ne sputavaju vršnjaci kojima je potrebno više vremena za određeno gradivo. Oni koji imaju "problema" s učenjem pohađaju nastavu gdje im je omogućen sporiji tempo učenja, s više ponavljanja i jednostavnijim sadržajem. Nedostatak je što će učenici u tim manje zahtjevniim razredima teško prijeći na višu razinu i negativno će utjecati na opću motiviranost. Razredi niže razine u pravilu imaju manje gradiva i manje iskusne učitelje.

"Birani predmeti" (Setting) je fleksibilniji pristup koji grupira učenike prema sposobnostima samo za određene predmete. Na primjer, učenik može, na temelju specifičnih prednosti, imati visoku sposobnost (ili sklonost) za matematiku, ali srednju ili nižu za biologiju. Ovdje oni pohađaju različitu nastavu za različite predmete poput matematike, fizike ili engleskog, ovisno o njihovom uspjehu u tom predmetu, a za druge predmete mogu ostati u razredima s nastavom za mješovito sposobne. Ovaj pristup omogućava učenicima da se istaknu u predmetima koji im "dobro idu", s dodatnom podrškom i olakšicama u područjima za koja imaju manje sklonosti. Učenici se mogu kretati između razina darovitosti kako se njihove sposobnosti tijekom vremena poboljšavaju ili opadaju u određenim predmetima. Organiziranje takve nastave je logistički složeno i zahtijeva dodatne napore u rasporedu sati.

Nadareni, daroviti, talentirani

Na izdvajanje darovitih učenika može se gledati i kao na "liniju manjeg otpora". Naime, puno je teže dizati prosjek cijelog razreda, pri čemu će se natprosječni (daroviti) uvijek "plivati" iznad tog prosjeka. Svima je svakako draže raditi s darovitima, ali tko će onda poučavati veliku većinu onih "manje darovitih"? Rad s darovitima je lakši i "isplativiji" za nastavnike i za školu jer daje brze, vidljive rezultate na testovima, nagrade ili upise na sveučilišta, što se obično prikazuje kao uspjeh samog nastavnika ili škole. Međutim, to je rizik od zanemarivanja većine ostalih učenika, posebno onih "osrednjih" ili "slabijih" kojima će možda trebati dodatni napor da se poboljšaju.
Takva selekcija dovodi do nerazmjerne alokacije resursa i pažnje prema darovitim, nauštrb šire učeničke populacije. Rad s darovitim učenicima je poticajniji i za nastavnike jer im omogućuje da se uključe u rasprave i objašnjenja gradiva na višoj razini. Kada se odlikaši upišu u tzv. "elitnu" srednju školu npr. MIOC, onda za ostale škole ostaju oni manje uspješni jer ovih odličnih jednostavno više nema. Tko će podučavati tu osrednju većinu? Postavlja se pitanje pravednost obrazovanja. Ako je sva pažnja na darovitim, većina manje darovitih vjerojatno neće dobiti obrazovanje koje zaslužuju.
Kao što je već rečeno, puno je teže podizati prosjek cijelog razreda. To je izazovnije jer zahtijeva rješavanje potreba učenika s vrlo različitim stilovima učenja, predznanjem i sposobnostima. Nastava učenicima koji se bore s gradivom ili su prosječni zahtijeva individualiziranu pažnju, ispravke i dodatne napore i teško je učinkovito provediva u velikim učionicama. Oduzima i vrijeme i resurse, što od škola traži posebne programe i infrastrukturu jer se moraju baviti različitim izazovima manje nadarenih učenika, uključujući one s poteškoćama u učenju, poremećajima pažnje ili socioekonomskim nedostacima. Iskustvo pokazuje da će nadareni učenici uspjeti, čak i ako nisu aktivno podržani, jer često pokazuju samomotivaciju i prirodnu sklonost učenju. To stvara paradoks: ne zahtijevaju toliko formalne pozornosti u poučavanja da bi bili uspješni, ali im se svejedno često pridaje više pažnje.

Dobro zaokružen obrazovni sustav trebao bi ciljati na oboje: Podržavati nadarene učenike kako bi mogli u potpunosti ostvariti svoje potencijale, istodobno podizati ukupni prosjek ulaganjem u većinu učenika. Sustavi koji pretjerano naglašavaju obrazovanje nadarenih riskiraju da veliki dio učeničke populacije bude zanemaren. Važno je razvijati strategije koje će povećati obrazovne rezultate za sve učenike, a ne samo one na gornjim razinama spektra sposobnosti.
Treba uzeti u obzir i razvojne promjene tijekom odrastanja. Učenici se razvijaju različitim brzinama. Kognitivni i emocionalni razvoj nisu linearni. Neki učenici mogu doživjeti brzo poboljšanje potencijala tijekom adolescencije, dok će ih drugi razviti kasnije. Ocjenjivanje učenika kao nadarenih u ranoj fazi (npr. osnovna ili rana srednja škola) na temelju njihovih trenutnih sposobnosti, pretpostavlja da te sposobnosti ostaju relativno stabilne tijekom vremena. Međutim učenik koji je rano ocijenjen kao prosječan ili "manje darovit" može prerasti svoju početnu klasifikaciju. Zato školski sustav ne smije biti krut i prosječnima ograničavati šansu da budu prepoznati ako im se sposobnosti kasnije poboljšaju.