Tesla na Supertalentu
Što je sporno?
Prošli tjedan na natjecanju "Supertalent" imali smo prilike vidjeti tri pokusa koji su trebali ilustrirati genij Nikole Tesle. Natjecatelj je izabrao dva pokusa s homopolarnim motorom i jedan pokus elektriziranja kose Van de Graaffovim generatorom. Sva tri pokusa su zanimljivi primjeri iz fizike elektriciteta koji se mogu objasniti u okviru srednješkolskog gradiva.
Što je u toj izvedbi bilo sporno?
1. Pokusi ne odražavaju inženjerski genij Nikole Tesle. Naime njegovo najveće postignuće na polju elektromotora bio je indukcijski motor bez kontakta između rotora i statora čime je izbjegao iskrenje. A upravo se homopolarni motor okreće tako što žica ostvaruje kontakt struganjem po magnetu i gornjem izvodu baterije. Dakle baš ono što je Tesla uspio izbjeći.
2. Van de Graaff je svoj generator izumio 1929. godine kao elektrostatski stroj i nema nikakvu poveznicu s Teslom, koji se nije bavio elektrostatikom nego nabojima u gibanju, strujama i transformacijom izmjeničnih napona visike frekvencije.
3. Zabrinjavajuće su ignorantske izjave članova žirija, koje zaslužuju osvrt nastavnika fizike. Kakav to dojam stvaraju kod TV publike, ili da se poslužim frazom "kakva se poruka šalje?".
Prva reakcija na okretanje žice u magnetskom polju: "Vau!!!".
Zamislite da ta ista osoba uzvikne "Vau!!!" pred strojem za rublje kada ugleda okretanje bubnja ili da joj štapni mikser ispadne iz ruke od čuđenja kako se vrti.
Komentar pomoćnog voditelja na uspješno stavljanje savijene žice na bateriju: "Bilman je slušao na 'Tehničkom'". Dakle to što se vrti a priori spada u tehniku.
Kad se baterija s magnetima nije od prve zakotrljala jer je Alu-folija bila zgužvana članica žirija neprimjereno i zlurado kaže "Čorak!" aludirajući na nespretnost izvođača.
Nakon što natjecatelj zagladi foliju podloge, na što je trebao misliti ranije i držati foliju u roli a ne zgužvanu u kutiji, magneti s baterijom ipak se počnu kotrljati.
I za kraj komentar manjkavo obrazovane članice žirija koja ovom izjavom želi reći da bi nastava fizike trebala biti lišena bilo kakvih tumačenja fizikalnih zakonitosti baš kao što je prikazano na ovoj pozornici. Tek tada bi nastava bila na dovoljno niskoj razini primjerenoj njenim mentalnim mogućnostima i intelektualnom kapacitetu.
"Ja sam tužna jer ja nisam imala ovakvog profesora fizike, jer bi onda fascinacija nečim mogla biti prenesena na djecu i onda bi to sve skupa imalo smisla, onda bi se to doista zvalo škola."
Da začini tu potrebu za banaliziranjem fizike jedan od voditelja postavlja učenici sljedeće pitanje:
"Bi bilo fora da je tak' u školi?"
