Golubarska služba

Dana 1. travnja 2011. godine, u 12 sati, ispred ulaza u Poštanski ured, u Branimirovoj 4 u Zagrebu odvijala se prodaja posljednjih 37 golubova pismonoša Hrvatske pošte. Proces modernizacije neminovno je naložio gašenje nekih odjela, a jedan od njih je onaj za specijalne dostave u čijem je sklopu, bez obzira na suvremene tijekove života, djelovala golubarska služba koja se održala zahvaljujući korištenju USB stika za prijenos podataka. Najkorisnija i najbrža ruta bila je Zagreb – Split, pogotovo u doba kada nije bilo autoceste.
https://www.poslovni.hr/.../hrvatska-posta-prodaje...
Bio je to kraj epohe goluba pismonoše koja je započela još u staroj Perziji, a potom se preko Grčke i Rima protegla sve do suvremenih kultura 21. stoljeća te završila kao prvoaprilska šala. Ipak, tek su napredna poluvodička industrija te razvoj optičke i satelitske komunikacije zaustavile njegov let. S obzirom da se golubarska služba intenzivno koristila za pouzdanu komunikaciju na bojištu u I. i u II. svjetskom ratu, možemo se samo nadati da nam više nikada neće zatrebati.
Kako funkcionira golubarska služba? Golub je ptica koja se uvijek vraća u svoj matični golubarnik. Golube pismonoše potrebno je u kavezu odnijeti na mjesto s kojeg kanimo slati poštu. Kada nam zatreba, stavljamo poruku, najčešće u prsten na nozi goluba, i puštamo ga. On nepogrješivo pronalazi svoj matični golubarnik koji može biti udaljen preko 200 km i tako prenosi poruku. Golub može letjeti brzinom od 80 km/h pa pošta stiže brzo, najviše za sat-dva.
Veliko otvoreno pitanje je kako golub pronalazi put do golubarnika.
Suvremena istraživanja pokazuju da se golubovi pismonoše. oslanjaju na sofisticirani, multimodalni navigacijski sustav koji uključuje magnetska polja, mirise, položaj sunca, vizualne orijentire, a možda čak i zvučne ili svjetlosne uzorke. Kombinacija urođenih sposobnosti i naučenih okolišnih znakova i mapa čini ih izvanrednim navigatorima koji se pouzdano orijentiraju i u najtežim vremenskim uvjetima, ali to je priča za sebe.