Je li vlažan zrak teži od suhog zraka?

Kada se tuširamo toplom vodom zrcalo u kupaonici se orosi, i onda kada nikakvu paru ne vidimo. Kupaonica je očito ispunjena zrakom zasićenim vodenom parom pa se višak vode iz zraka kondenzira na zidove i zrcalo. Je li vlažan zrak teži od suhog? (Je li vlažan zrak gušći od suhog?) Na ovo pitanje većina ljudi odgovara potvrdno, imajući u vidu da je voda tisuću puta gušća od zraka. Međutim, u zraku zasićenom vodenom parom na 30 °C ima samo 30 g vode po metru kubičnom pa je gustoća zasićene pare čak 33300 puta manja od gustoće vode. Argument težine vode u zraku pada u vodu. Uz to, vodena para je nevidljiv plin. Ako vidimo da nešto isparava, primjerice kad kuhamo ručak, ili kad dišemo po hladnom vremenu, to su kapljice kondenzirane vode mikronskih dimenzija, a ne vodena para koja tvori vlažni zrak.
Vodena para sastoji se od molekula vode (H₂O) molne mase 18 g/mol, a zrak se sastoji uglavnom od molekula dušika molne mase 28 g/mol (najviše 78%), molekula kisika molne mase 32 g/mol (najviše 21%) te molekula vode (od 0 do 4% na 30 °C). Molekula vode lakša je od molekula zraka. Kada voda isparava povećava se udio molekula vode u zraku, ali se istodobno smanjuje udio molekula dušika i kisika tako da je pri stalnom tlaku i temperaturi broj molekula u odabranom volumenu uvijek isti. To je Avogadrov zakon. Tlak i temperatura plina ne ovise o vrsti molekula. Isparavanjem vode teže molekule zraka zamjenjuju lakše molekule vode pa se gustoća vlažnog zraka smanjuje. Zato vlažan zrak ima manju gustoću („lakši je“) od suhog zraka i zbog toga se u atmosferi uzdiže.