Newton i krivotvoritelj

U ciklusu Priroda uživo, Hrvatskoga prirodoslovnog društva, Prof. dr. sci. Tomislav Portada održao je zanimljivo i iscrpno predavanje "Kemija novca".
Odmah me je podsjetilo na čuvenu epizodu iz života Isaca Newtona. Priča potječe iz istraživanja povjesničara znanosti Thomasa Levensona , autora knjige "Newton and the Counterfeiter" (Newton i krivotvoritelj). Naime, dok su proučavali dugo zanemarene "Mint Papers" (Dokumenti iz kovnice) i Newtonove osobne arhive, Levenson i drugi znanstvenici otkrili su očajničke, rukom pisane molbe koje je izvjesni Chaloner slao Newtonu iz dubina zatvora Newgate.
William Chaloner (1650. – 1699.), je bio najsmjeliji i najuspješniji krivotvoritelj u engleskoj povijesti. Krivotvorine u vidu kompozitnih lažnih zlatnika bile su savršene. Njegov život je fascinantna priča o sukobu kriminalnog genija i najdiscipliniranijeg znanstvenog uma, Isaaca Newtona. Posebna prednost bilo je Newtonovo iskustvo kao alkemičara. Ironija je povijesti da je čovjek koji je proveo desetljeća u privatnom laboratoriju pokušavajući "napraviti i umnožiti" zlato naposljetku je angažiran kako bi osigurao da ga nitko drugi ne lažira.
Godine 1696. Isaac Newton imenovan je upraviteljem Kraljevske kovnice novca. Iako je pozicija trebala biti dobro plaćena mirovina za poznatog znanstvenika, Newton ju je tretirao kao znanstveni problem koji treba riješiti. Kako bi uhvatio krivotvoritelja zlatnika, infiltrirao se u londonsko kriminalno podzemlje. Izgradio je mrežu špijuna i doušnika i osobno ispitivao osumnjičenike u sumornom zatvoru Newgate.
Konačno je uhvatio Chalonera, koji je 1699. godine optužen za veleizdaju (za što se smatralo i krivotvorenje). Chaloner se suočio s kaznom vučenja po tlu do stratišta, vješanja i komadanja tijela. Čekajući izvršenje smrtne kazne iz svoje ćelije slao je Newtonu niz sve jadnijih i histeričnih poruka, moleći ga za život. U jednoj poznatoj poruci napisao je:
"O dragi gospodine, nemoj reći da je prekasno... Bit ću ubijen... Nadam se da će Bog ganuti tvoje srce milosrđem i sažaljenjem."
Newton, poznat po svojoj neumoljivoj i ponekad osvetoljubivoj prirodi, nikada nije odgovorio. Pisma je čuvao kao dokaz Chalonerove krivnje i gledao pogubljenje krivotvoritelja u Tyburn Treeu 22. ožujka 1699.